Prvo istraživanje provela je u vrijeme dok su ispitanici još bili studenti, a drugo istraživanje u vremenu kada su postali zaposlenici. Istraživanje je pokazalo da dohodak ima pozitivan odnos s radnim zadovoljstvom, no ovisi o osobnim sklonostima i vanjskoj orijentaciji pojedinca.

Pojedinci kojima je bilo važno važno kako ih vrednuje društvo, odnosno kakvu sliku oni imaju u javnosti, novac je imao jako važnu ulogu i činio ga je sretnim. No, među pojedincima koji su imali stvorene vlastite kriterije vrijednosti i uspješnosti, novac je negativno utjecao na zadovoljstvo polom. Iako se pretpostavlja da je u kapitalističkom društvu bolje biti bogat, istraživanje nije potvrdilo ovo stajalište. Istraživači su protumačili da zarađivanje mnogo novca može pokazati da je posao ili profesija odabrana radi visokih primanja, a na štetu drugih (pojedincu važnih) čimbenika poput osobnog zadovoljstva poslom, nedostatka vremena, privatnog života..., pa je onima koji su visoko plaćeni posao obavljali iz financijskih razloga, a na uštrb ovih drugih čimbenika, posao bio veoma nezadovoljavajući. S druge strane osobe koje puno zarađuju imaju potrebu osjetiti da posao ne rade isključivo zbog novca, a kod osoba sa izgrađenim osobnim kriterijima, ta potreba, zajedno sa nezadovoljstvom poslom se dodatno povećavaju.

Zaključak istraživanja je da nas novac usrećuje na početku, no kasnije prestaje biti izvor naše sreće.